Biografija

/Krešimir Katušić/

Krešimir Katušić stječe zvanje mag. kiparstva 2011. godine pri Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi prof. Mire Vuce. Radio je kao likovni koterapeut u likovnoj radionici Dnevnog centra za rehabilitaciju "Mala kuća". Autor je mnogih socijalno angažiranih projekata od kojih je projekt Kreativnost kao most, dobio Rektorovu nagradu. Svoje kiparske i teorijske radove predstavlja na filozofskim simpozijima i umjetničkim akademijama u Hrvatskoj i inozemstvu. Ima devet kiparskih radova postavljenih na javnim površinama i prostorima u Hrvatskoj i jedan u Austriji. Svoje radove izlagao je na devetnaest samostalnih izložbi te sudjelovao na više skupnih. 2021. godine doktorirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, pod mentorstvom akademika Petra Barišića i prof.dr.sc. Žarka Paića. Član je HDLU Zagreb i HZSU.

Krešimir Katušić u svom umjetničkom radu istražuje temeljne, univerzalne ideje koje prelaze granice vremena i prostora, fokusirajući se na arhetipske oblike i simbole. Kroz radove poput ciklusa „Arhé i stanje kompleksne ravnoteže“, „Rubovi i pukotine“, te „Ples života“, Katušić oblikuje skulpture koje prizivaju antropološke teme o univerzalnom znanju, drevnim mudrostima i harmoniji s prirodom. Njegov kreativni proces oslanja se na „intuitivnu geometriju“, gdje se oblici spontano razvijaju, nalazeći ravnotežu između stabilnosti i dinamičnosti. Iako koriste suvremene materijale i tehnike, njegovi radovi odišu primordijalnim, kultnim simbolizmom, čime postiže da se njegov umjetnički izraz očituje kao zbir znanja koji nadilazi pojedinca i povezuje ga s kolektivnim sjećanjem. Njegova skulptura nije samo objekt, već sredstvo za meditaciju o prirodi postojanja i kontinuirane transformacije koja prati sve oblike života.

Katušićev rad obuhvaća širok spektar aktivnosti, od izrade skulptura na javnim prostorima, kao što je „Ples života“ u Zagrebu, do dokumentarnog filma „Spona“, koji istražuje simboličku dimenziju umjetnosti. Kao član HZSU-a i HDLU-a, Katušić se ističe svojom sposobnošću da kombinira suvremene materijale i tehnologije s tradicionalnim pristupima, stvarajući univerzalno razumljive umjetničke oblike. Njegove izložbe i instalacije često su interdisciplinarne, uključujući suradnike iz različitih područja umjetnosti i znanosti, čime njegovo stvaralaštvo dobiva dodatnu dimenziju dijaloga i kolektivnog iskustva. Katušićevo stvaralaštvo ne oslanja se na puku estetiku, već istražuje dublje značenje oblika kao nositelja univerzalnih poruka. Njegov simbolički jezik temelji se na stilizaciji, gdje elementi poput ljudskog embrija ili svitaka postaju univerzalni kodovi koji komuniciraju poruke o stvaranju, zajedništvu i kontinuiranom obnavljanju. Ovaj inovativni i filozofski pristup čini Katušićeve radove iznimno prepoznatljivima i relevantnima u suvremenom umjetničkom kontekstu.